Svakodnevna predavanja čine ti se kao redoviti treninzi, kolokviji kao mitinzi, a jednom kada diplomiraš osjećaš se kao da si pobijedio na Olimpijskim igrama? Disciplina kojom žive pravi olimpijci svakako nije ista kao i obični studentski život, te zahtijeva mnogo odricanja i truda. No, svaki se student na fakultetu ponekad osjeća kao sportaš u lovu na zlato. Jednom kada ga i dobije, jasno je da obrazovanju i napretku tu nije kraj, no svakako je lijepo znati da je jedan veliki i važni izazov uspješno završen. Baš kao i medalja s Olimpijskih igara, diploma u ruci nije garancija sretnijeg i lagodnijeg života, već odličan alat za napredak i pokazatelj dosadašnje predanosti ka ostvarenju konačnog cilja. Evo zašto mi vidimo studente kao olimpijce (i navijamo za njih iz sveg glasa :)), te što možemo naučiti iz ove usporedbe.
1.Trogodišnji ili petogodišnji ciklus
Olimpijske igre dolaze svake četiri godine, a želiš li doći do svoje diplome, za to će ti trebati 3 ili 5 godina, ovisno o stupnju kojeg odabereš. Kada kreneš s pripremama pun si entuzijazma i čini ti se da ćeš svaku prepreku svladati s lakoćom. To nekada možda i bude istina, no održavati kontinuitet vrhunskih rezultata od početka do kraja veliki je izazov. Realnije je da se pripremiš na to da će postojati izazovi koji će ti zadati više problema od nekih drugih, no to ne znači da na kraju nećeš iz njih nešto naučiti. Ključna sličnost ovdje je koliko će brzo vrijeme prolaziti. Četiri godine mogu zvučati kao dovoljno vremena za treniranje do OI, no kad uzmeš u obzir društveni život, druge osobne obveze, medijske aktivnosti prije i poslije Igara, brojna putovanja, vrijeme odmora i oporavka te gotovo neizbježne ozljede – četiri godine izgledaju mnogo kraće. Isto tako, tri ili pet godina zvuče kao dovoljno vremena za sve one stvari koje planiraš odraditi kao dio svog sveučilišnog iskustva. Ali nemoj se iznenaditi ako se jednom okreneš, to vrijeme je prošlo, a ni pola stvari s popisa nije prekriženo.
Pouka? Ništa ne odgađaj za sutra. Uživaj i pametno iskoristi vrijeme provedeno na sveučilištu.
2.Svakodnevna disciplina
Studentske zabave zvuče jednako zabavno kao i luksuzne zabave i putovanja tijekom raznih natjecanja, no to ne znači da one čine većinu tvojih aktivnosti. Upravo suprotno. Zabava, putovanja i druženja odličan su način da provedeš dio svog vremena odmarajući se od svakodnevnog stresa i obveza, no samo kada su te obveze doista i izvršene. Nema mnogo smisla odmarati se od nečega, ako se nisi ni imao prilike umoriti radeći to, zar ne? Rana jutarnja dizanja za obavljanje treninga, slična su noćnim učenjima do jutra, kako bi se stiglo odraditi sve pripreme za ključni dan ispita, tj. natjecanja. Uvedi samodisciplinu i drži se vlastitih pravila, kako bi se poslije mogao i prigodno nagraditi. Možda je jedna od najočitijih, ali najkorisnijih taktika upravljanja vremenom stvaranje dnevnog rasporeda produktivnosti. Pomoću ovog rasporeda možeš mapirati i dati prioritet stavkama u svojoj dnevnoj rutini. Moći ćeš razabrati koliko vremena svakoj aktivnosti treba tijekom dana i naučiti blokirati vrijeme za njihovo dovršavanje.
Savjeti za bolje upravljanje vremenom i organizaciju za vrijeme studija:
Upravljanje vremenom: riješite se loših navika jednom zauvijek
Nauči kako jednostavno započeti, steći i zadržati rutinu u 5 koraka
Kako pravilno odrediti prioritete i organizirati vrijeme
Organiziraj svoje vrijeme uz pet savjeta i nekoliko besplatnih aplikacija
3.Svečana dodjela nagrada
Stisak ruke odgovorne osobe, nagrada u vidu diplome ili medalje u ruci, te povici podrške s tribina ili iz gledališta – postoji li uopće razlika? Sav trud se isplatio i napokon se možeš pohvaliti svojim uspjehom, a tvoji najbliži su tu da proslave zajedno s tobom. Svoj uspjeh dijeliš i s ostalim sportašima, tj. studentima, a bez obzira tko se od vas sučio s boljim, a tko s lošijim rezultatima, svi ste došli do cilja. U većini slučajeva ovo nije kraj, već početak novih izazova, no lijepo je znati da negdje možeš podvući crtu i biti ponosan na sve što si dosad ostvario. Sam sebi dokazao si da možeš i znaš suočiti se s izazovima!
Kako je onda biti student koje je ujedno i olimpijac/paraolimpijac?
Rasporedi studenata koji su ujedno i sportaši mogu biti prilično kaotični. Od praćenja zadataka i pohađanja nastave do timskih vježbi i treninga, studentu-sportašu na ramenima je više nego što drugi shvaćaju. Osim akademskih i sportskih obaveza, studenti-sportaši moraju održavati i neku vrstu društvenog života i pronaći vremena za odmor, a dan ima samo 24 sata. To najbolje znaju naši studenti – olimpijka Ana Šimić (skok u vis) te paraolimpijci Anđela Mužinić (stolni tenis) i Matija Sloup (bacanje kugle), koji su bili dio ovogodišnjih Ljetnih olimpijskih i paraolimpijskih igara u Japanu!
Alumna Menadžmenta športskih djelatnosti, Anđela Mužinić, hrvatska je parastolnotenisačica i osvajačica srebrne paraolimpijske medalje u Riju 2016. Na POI u Tokiju u pojedinačnoj konkurenciji prolaz u polufinale izmaknuo joj je za dlaku. No u ekipnoj kombinaciji sa kolegicom Helenom Dretar Karić ostavila je srce na terenu te su zajedno osvojile ekipnu brončanu medalju i samim time dokazale da su na svjetskom vrhu. To je njihovo drugo paraolimpijsko odličje nakon što su na POI u Rio de Janeiru 2016. bile srebrne. Mužinić i Dretar Karić osvojile su jedina dva ekipna odličja za Hrvatsku u povijesti paraolimpijskih igara – srebro na POI u Riu 2016. i broncu na POI u Tokiu 2021.
Alumni Poslovne ekonomije, Matija Sloup, hrvatski je paraolimpijac u bacanju kugle i višestruki svjetski rekorder u bacanju diska. Iza njega su već brojni uspjesi, a Paraolimpijske igre u Tokiju bile su mu vrhunac dosadašnje karijere. Matija je u Tokiju osvojio zlata vrijedno 4. mjesto u natjecanju u bacanju kugle uz ostvarenu daljinu od 10,60 metara. Iza njega je sedam srušenih svjetskih rekorda u bacanju diska od 2016. godine do danas.
Studentici Poslovne ekonomije, Ani Šimić i trenutno najboljoj hrvatskoj skakačici u vis ovo je bio 3. nastup u karijeri na Olimpijskim igrama. Ana je osvojila broncu na Europskom prvenstvu u Zürichu 2014. godine, bila je pobjednica Mediteranskih igara u Mersinu 2013. i mitinga Dijamantne lige u Šangaju 2014. Devet puta bila je prvakinja Hrvatske u skoku u vis, a osobni rekord joj je 199 cm.
Što se nas tiče, oni su dvostruki olimpijci – sportski i akademski. Želimo im sreću na svim budućim natjecanjima, gdje ćemo s ponosom pratiti njihove rezultate. Njihovi sportski i akademski uspjesi svakako su inspiracija svima nama!
