Naš student i predsjednik Studentskog zbora, Karlo Škorić nedavno se vratio iz Bruxellesa, gdje je 8. i 9. travnja 2024., zajedno s s delegacijom studenata iz Hrvatske i s više od 160 studenata sa sveučilišta diljem Europe sudjelovao na simpoziju ConSIMium koji simulira rad Vijeća Europske unije.
Nakon prvog intervjua za koji nam je otkrio svoja očekivanja od sudjelovanja u projektu, sada se osvrćemo na samo sudjelovanje u simulaciji Vijeća Europske unije. Njegovo sudjelovanje na simulaciji Vijeća EU nije samo obogatilo njegovo znanje o europskoj diplomaciji, već je također iznjedrilo važne lekcije o timskom radu, komunikaciji i vođenju pregovora. Karlo nam je otkrio kako je izgledao proces pripreme, kako su se nosili s izazovima, te kakav je bio ishod rasprava i pregovora unutar simulacije, ali i kako je iskoristio svoje akademske vještine i stekao nezamjenjivo iskustvo koje će oblikovati njegovu budućnost u području međunarodnih odnosa.
Kakav je bio tvoj prvi dojam o samoj simulaciji Vijeća Europske unije kada si stigao u Bruxelles i počeo sudjelovati u projektu ConSIMium? Jesu li se tvoja očekivanja poklopila s stvarnim iskustvom?
Prvenstveno bih istaknuo da je bila neopisiva čast i privilegija biti jedan od šest izabranih da predstavljamo našu zemlju na ovako prestižnom događaju i projektu. Od početka smo znali da će sudjelovanje na simulaciji ConSIMium zahtijevati puno truda i predanosti, posebno u pripremi. Poanta cijele simulacije je da sudionici steknu praktično razumijevanje dviju institucija, kako se donose odluke, kojim načinom se glasa i kako zapravo izgleda život ljudi na tim prestižnim funkcijama.
Oba dana simulacije ustajanje je bilo vrlo rano, oko 6:30 sati ujutro, a simulacija nam je završavala oko 18:30 sati. Tijekom tog perioda imali smo cjelodnevne programe napravljene specifično za svaku od uloga koje smo mi kao sudionici dobili.
Simulacija je odgovarala mojim očekivanjima. Već sam znao što nas očekuje i pripremao sam se da u tim stresnim situacijama pružim maksimum kako bih što bolje predstavljao našu zemlju.
Možeš li nam opisati kako je izgledao proces pripreme za ovu simulaciju?
Organizirane pripreme za simulaciju su krenule još u siječnju kada smo ovisno o ulogama imali online edukacije vezane upravo uz određenu ulogu. Počeo sam se pripremati odmah nakon što sam saznao da sam odabran za sudjelovanje. U prošlom semestru sam pohađao kolegij o Europskoj uniji kod profesora Trnskog, što mi je pružilo odličnu podlogu i znanje za pripremu simulacije. Samu temu simulacije, odnosno direktive koje ćemo morati donijeti i o njima pregovarati, saznali smo tek par tjedana prije simulacije. U zadnjim tjednima koji su prethodili simulaciji, imali smo i intenzivnije sastanke unutar naše delegacije kako bi došli što pripremljeniji i usklađeniji.
Kao ambasador Republike Hrvatske, možeš li podijeliti s nama neka od ključnih iskustava ili izazova s kojima si se susreo tijekom simulacije? Koje su bile najveće prepreke s kojima ste se suočili i kako ste ih prevladali?
Kao ambasador Republike Hrvatske, imao sam specifičnu ulogu koja je zahtijevala intenzivne pregovore, kako unutar naše delegacije, tako i s delegacijama iz drugih zemalja članica Europske unije. Nakon što smo odredili koja je naša nacionalna politika i interesi, morali smo detaljno pregledati sve predložene direktive kako bismo vidjeli koji se članci ili odredbe kose s našim interesima. Tu bi istaknuo našu koordinatoricu Ines Medić, profesoricu međunarodnog prava s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu te kolegu Grgura Plavec s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji su iskoristili svoje znanje iz pravne profesije da pronađu točno na što se moramo fokusirati u našim pregovorima. Kolega Plavec je također imao i ulogu premijera Republike Hrvatske što je vjerodostojno odradio direktno pomažući u oblikovanju naše nacionalne politike prema predloženim direktivama o umjetnoj inteligenciji i kibernetičkoj sigurnosti.
Tijekom same simulacije ja sam bio odgovoran za lobiranje i pregovaranje s ambasadorima iz ostalih delegacija, kao i njihovim ministrima. Tijekom pauza za ručak ili kavu, vrijeme sam koristio tako da sam ostao unutar svoje uloge i kroz razgovor s drugim delegacijama pregovarao o spornim člancima unutar predloženih direktiva u takozvanim sastancima na marginama. To se svede na traženje delegacija sa sličnim interesima kao što su vaši i onda zajedno pokušavate ‘vršiti pritisak ili raditi kompromis s delegacijama koji nemaju iste interese kao i vi.
Kako bi opisao dinamiku timskog rada unutar vaše delegacije tijekom simulacije? Koje su bile ključne komponente uspješne suradnje među članovima tima i kako ste prevladali eventualne izazove koji su se pojavili?
Zaista mogu reći da smo međusobno odlično surađivali i mislim da smo bili jedni od najusklađenijih delegacija na simulaciji. Prvog dana su veću ulogu imali premijer i nacionalni stručnjaci koji su na svojim sastancima donosili prvotne odluke i razmjenjivali mišljenja s kolegama iz drugih delegacija na istim pozicijama. Za mene su ključnu ulogu odigrali kolege Nikola Noršić, koji je bio član radne skupine za Direktivu o umjetnoj inteligenciji i Antonio Treppo, koji je bio član radne skupine za Direktivu o otpornosti kibernetičke sigurnosti. Oni su bili zaduženi da me nakon sastanaka radnih skupina izvijeste o promjenama predloženih direktiva te su sjedili iza mene tijekom sastanka COREPER-a. Na sastanku COREPER-a nacionalni stručnjaci sjede iza ambasadora kako bi mu pomogli u prenošenju nacionalne politike, kao što ambasador sjedi iza ministra na sastanku Vijeća Europske unije iz istoga razloga.
Moj krajnji zadatak bio je u dogovorima s ostalim delegacijama pronaći najbolju opciju koja štiti naše nacionalne interese, a potom našeg ministra Lovra Tolića uputiti u strategiju za sastanak Vijeća Europske unije što smo uspješno odradili.
Također, iskoristio bih i ovu priliku da pohvalim i našu kolegicu Antonelu Basaneže koja je imala izrazito zahtjevnu ulogu novinara i odlično ju je odradila, prateći svaki naš korak i pišući članke na virtualnoj društvenoj mreži ConSIMiumX.
Simulacija je obuhvatila raspravu i pregovore o nekoliko ključnih tema, uključujući Direktivu o otpornosti kibernetičke sigurnosti i Direktivu o umjetnoj inteligenciji. Možeš li nam reći kako je delegacija Hrvatske sudjelovala u tim raspravama, kakav je bio ishod, i kako ste se nosili s različitim stajalištima drugih delegacija?
Obje Direktive imale su svoje pozitivne i negativne strane. Naš zadatak je bio identificirati koji su članci unutar predloženih Direktiva bili direktno oprečni s našim nacionalnim interesima. Nacionalne interese i poziciju Hrvatske smo dobili unaprijed određene od strane Vijeća Europske unije, a po uzoru na poziciju Hrvatske prilikom donošenja stvarnih Direktiva na obje teme prije nekoliko mjeseci.
Nakon prvog dana posjetili smo Stalno predstavništvo Republike Hrvatske pri Europskoj uniji, gdje su nas ugostile gospođa Irena Andrassy, veleposlanica, stalna predstavnica (COREPER II), i gospođa Paula Letunić, opunomoćena ministrica, zamjenica stalne predstavnice (COREPER I), sa svojim suradnicima. Tijekom posjete pregledavali smo i komentirali naša predodređena stajališta i ustanovili smo da se zaista u velikoj mjeri poklapaju sa stajalištima kakve je i Republika Hrvatska imala prilikom donošenja tih direktiva u stvarnosti.
Moj zadatak kao Ambasadora Republike Hrvatske bio je da raspravljam, pregovaram i sklapam kompromise s ostalim delegacijama koje imaju slične interese kao i mi. To se većinom odvijalo u takozvanim sastancima na marginama, tijekom pauza za kavu ili ručak.
Mogu reći da je cijela naša delegacija odradila odličan posao u tom dijelu i pomogla mi da što vjerodostojnije prenesem naše interese tijekom sastanka COREPER-a, a i Vijeća Europske unije.
U Vijeću Europske unije odluke se donose kvalificiranom većinom, odnosno treba biti minimalno 55 posto glasova koji sa sobom pokrivaju i minimalno 65 posto stanovništva. Hrvatska kao relativno manja zemlja članica Europske unije ima jedan glas i 0.86 posto stanovništva tako da se u stvarnosti većinom priklanjamo većim državama koji imaju veći postotak kako bi donijeli odluke koji u najvećoj mjeri odgovaraju i našim nacionalnim interesima.
Iznimno sam zadovoljan svojim doprinosom u pregovorima gdje smo unutar naše simulacije izgledali kao zemlja koja ima 20 posto stanovništva prilikom odlučivanja. Prilikom posljednjih pregovora više delegacija je došlo do mene i tražilo da odustanemo od svojih zahtjeva u zamjenu za druge, ali sam čvrsto branio naš nacionalni interes i rekao da za problematični članak nema kompromisa s naše strane, što se na kraju višestruko isplatilo. Uspjeli smo izbaciti iz završnog nacrta Direktive o umjetnoj inteligenciji članak koji je bio izrazito problematičan za nas. Primjerice radi, puno veće zemlje poput Finske, Grčke ili Njemačke, svoje zahtjeve nisu uspjeli ostvariti, a mi jesmo.
Zasluga definitivno ide svim članovima naše delegacije, ali mogu reći da sam velik utjecaj imao i ja zbog konstantnih pregovorima s ambasadorima i ministrima iz drugih delegacija. Skoro sve zemlje koje su uzele riječ tijekom predsjedanja Vijeća Europske unije su se referirale na Hrvatsku, ili da nas podržavaju ili da nas ne podržavaju. To je zaista jedan kolektivni i hvalevrijedan uspjeh, što smo uspjeli našu zemlju dići do te razine da smo svima bili bitni.
Kako si iskoristio svoje akademske vještine i znanje iz područja međunarodnih odnosa i diplomacije tijekom simulacije? Jesu li ti pomogle u efikasnoj komunikaciji i pregovorima s drugim delegacijama? Možeš li navesti neke primjere kako si ih primijenio tijekom ove simulacije?
Ima puno primjera :). Primjerice, tijekom prvoga dana simulacije, dok je trajao sastanak Europskog vijeća na kojem su zasjedali šefovi država/vlada, ostatak nas je imao kviz o poznavanju Europske unije u različitim područjima poput povijesti, jezika, kulture, stanovništva i sl. Bili smo podijeljeni smo bili u timove po našim ulogama, moj tim su činili svi ambasadori. Prilikom tog kviza iskazao sam zavidnu razinu znanja o Europskoj uniji, rješavajući velik broj pitanja na koji drugi kolege nisu znali.
Posebno sam se istaknuo prilikom pitanja o povijesti Europskog vijeća gdje sam morao na mikrofon ukratko objasniti kako je Europsko vijeće uopće nastalo. Tako da mogu reći iz te perspektive akademske spoznaje, da sam posao odradio više nego zadovoljavajuće.
Kao što sam naučio tijekom svog studija na Libertas međunarodnom sveučilištu, sama bit diplomacije nije izaći kao pobjednik pregovora, već treba naći kompromisno rješenje s kojim su obje strane jednako nezadovoljne. Tako da nijedna strana nema osjećaj da je u tim pregovorima izgubila pa da se na taj način kreiraju potencijalne buduće neugodnosti ili problemi. To sam odlično primijenio prilikom pregovaranja s drugim delegacijama oko spornih članaka u direktivama.
Nakon ovog iskustva, kako misliš da će ti ova simulacija pomoći u tvojoj budućoj karijeri u području međunarodnih odnosa i diplomacije? Koje konkretne lekcije ili vještine si stekao koje planiraš primijeniti u svojoj budućoj profesionalnoj praksi? Jeste li identificirali neka područja koja želiš dodatno razvijati na temelju ovog iskustva?
Simulacija ConSIMium definitivno će mi biti od velike koristi u mojoj budućoj karijeri u području međunarodnih odnosa i diplomacije. Kroz ovu simulaciju, stekao sam niz važnih lekcija i vještina koje planiram primijeniti u svojoj budućoj profesionalnoj praksi. Konkretno, naučio sam kako efikasno surađivati u timu, kako komunicirati i pregovarati s drugim delegacijama, kao i kako brzo analizirati situaciju i donositi odluke pod pritiskom. Osim toga, bolje sam upoznao proces donošenja odluka u europskim instituacijama, što će mi zasigurno biti korisno u budućem radu.
Identificirao sam i neka područja koja želim dodatno razvijati na temelju ovog iskustva. Prije svega, želim unaprijediti svoje sposobnosti u vođenju timova i delegacija kako bih bio još efikasniji u postizanju ciljeva. Također, želim raditi na poboljšanju svojih diplomatskih vještina kako bih bio uspješniji u pregovorima i rješavanju međunarodnih sporova u budućnosti. Uz to, želim proširiti svoje znanje o specifičnim temama poput kibernetičke sigurnosti i umjetne inteligencije kako bih bio konkurentniji u diplomaciji u modernom svijetu. Smatram da mi je ova simulacija pomogla dobiti širinu i dubinu, što akademsku, što profesionalnu, a i osobnu. Znam i razumijem puno više nego što sam znao prije šest mjeseci kada je sve ovo krenulo u realizaciju.
Sve u svemu, ova simulacija pružila mi je vrijedno iskustvo i motivirala me da nastavim razvijati svoje vještine i znanje u području međunarodnih odnosa i diplomacije.
Želim se još jednom zahvaliti Libertas međunarodnom sveučilištu što me je kandidiralo kao svog predstavnika, Rektorskom zboru Republike Hrvatske što me odabralo kao jednog od sudionika, te cijeloj delegaciji Republike Hrvatske koja je zajedno sa mnom marljivo radila tijekom ovih mjeseci priprema i uspješno odradila svoje zadatke tijekom simulacije i obranila hrvatske nacionalne interese.