Nakon dva uzastopna termina sveučilišnih putovanja koje smo morali odgoditi zbog izrazito lošeg vremena, treći puta nas je ipak sreća pomazila, pa nam je omogućila posjet Sjevernom dijelu Velebita.
Priliku smo, dakako, iskoristili te smo se sa dva automobila uputili prema našoj destinaciji.
Cilj nam je bio obići sjevernu stranu područja oko Mrkvišta pa sve do prijevoja i planinarske kuće Alan, koja je dobro poznata planinarskoj zajednici zbog svog važnog položaja na sjecištu brojnih planinarskih staza.
Što reći?
Vrijeme iznimno pogodno za šetnju iskoristili smo za obilazak čak 5 vrhova koji kao kakvi biseri stoje u nizu i čekaju svoje putnike namjernike. Svaki od njih priča neku svoju priču. Prvu vrh Javornik (1507m) iznimno je strm, a na vrhu nas je, kao kakav kralj, dočekao poskok, koji se „zasjeo“ uz oznaku vrha i mirno te samouvjereno promatrao što se oko njega događa. Nismo mu htjeli smetati već smo se samo slikali i krenuli dalje. Potom su uslijedili vrhovi Šegotski Tadijevac (1494m), Mali Golić (1577m), Goljak (1605m) i Veliki Golić (1570m) koji su svi dio hrptenog puta sjevernije od makadamske ceste koja vodi od Mrkvišta do Alana. Riječ je o djelomično šumovitom predjelu, a djelomično su u pitanju livade s prekrasnim pogledima na Velebit i Jadransko more. Prava divota!
Po dolasku u planinarsku kuću Alan nakon 6 sati hoda zasluženo smo se nagradili s grahom na istarski način sa dodatkom fine kobasice.
Na kraju našeg druženja dogovorili smo se za nova planinarska uzbuđenja pred nama te krenuli prema Zagrebu u koji smo sretno stigli u večernjim satima.
Našim studenticama i studentima te profesorima želimo uspješni ljetni ispitni rok te ugodno ljeto, te zakazujemo nova zajednička druženja na jesen.
Sretno!
