Intervju s alumnijem Zvonimirom Kalićem, nositeljem titule najboljeg mladog poljoprivrednika u Hrvatskoj i trećeg u Europi

Vlado Kos / Cropix

Njegov je entuzijazam zarazan, nadahnuće neiscrpno, a najveća motivacija su mu dosadašnji uspjesi i vlastita obitelj, zbog čega je sve i počelo. Zvonimir Kalić službeno je među najboljim mladim poljoprivrednicima u Europi, a mi ga s ponosom zovemo Libertasovim bivšim studentima. Ovaj magistar međunarodnih odnosa i diplomacije osvojio je treće mjesto u kategoriji ‘Šampion hrane u poljoprivredi’ u šestom izboru za najboljeg mladog europskog poljoprivrednika. Na izbor u organizaciji Europske pučke stranke i Europskog parlamenta prijavljen je kao najbolji hrvatski mladi poljoprivrednik, a nagradu je, zbog izbora za Europski parlament i pandemije koronavirusa, dobio ove godine u virtualnom obliku. Poduzetni duh možda je obiteljska vrlina, ali postignuti rezultati nisu došli preko noći i pukom srećom. Vlastiti posao s uzgojem industrijske konoplje iskoristio je i tijekom pisanja diplomskog rada na temu plasmana proizvoda na inozemno tržište, a ako je zaključiti po planovima za budućnost, svoje će planove itekako ostvariti.

Kako ste se odlučili sudjelovati na izboru za najboljeg mladog poljoprivrednika Hrvatske, koji vas je odveo i do natjecanja za najboljeg mladog poljoprivrednika u EU?

Prije 3 godine sam odlučio sudjelovati u izboru za najboljeg hrvatskog mladog poljoprivrednika zato što sam aktivnim radnom stekao sve moguće uvjete za sudjelovanje i natjecanje. Prve godine sam kotirao visoko do 2. pozicije prema glasovima publike i do 3. pozicije prema glasovima žirija. Godinu kasnije došao sam do prve nagrade i publike i žirija u RH, a danas sam treći u Europi. Naziv projekta s kojim sam se predstavio je „Konopljin cvijet za zdraviji svijet!“.

Vlastitim naporima, kao i naporima cijele moje obitelji, razvili smo paletu od tridesetak proizvoda industrijske konoplje, postigli razne inovacije i omogućili vlastiti pogon (preradu) za proizvodnju finalnih proizvoda. Otvorili smo edukativni prodajni prostor za svoje proizvode i pružamo obrazovanje za iste te potičemo mnoge mlade poljoprivrednike da uzgajaju industrijsku konoplju kao hvale vrijednu biljku. Svojim poslovanjem stvaramo tržište, širimo krug kupaca i širimo se izvan granica Hrvatske. Sve nas je to dovelo do ovog trenutka i položaja!

Biti prvi u Hrvatskoj, a treći u Europi, od velikog je značaja za našu malu proizvodnju. Kad pogledam početak našeg rada, kada smo krenuli i startali iz ničega, danas je sasvim druga priča, ispisana predivnim stranicama i plemenitim iskustvom

Recite nam ukratko o počecima OPG-a Kalić i asortimanu proizvoda.

Iz obitelji sam koja se bavila privatnim poslom dugi niz godina. Roditelji su me usmjeravali prema privatnom sektoru za vrijeme školovanja i obrazovanja, dok su se baka i djed bavili uspješnom granom, a to je poljoprivreda. Sijali su klasične kulture: ječam, žito, kukuruz i soju, a sve je išlo dok se djed nije razbolio i dok obiteljski privatni posao nije imao svoje budućnosti u sektoru maloprodaje autodijelova zbog krize koja je pogodila Hrvatsku. Nakon što je djed završio u bolnici s lošim prognozama kada je u pitanju životni vijek, a medicinske pomoći više nema, primamo stvari ozbiljno u svoje ruke i pristupamo alternativi kako bi djedu olakšali bolove i zadržali ga što više s nama. Na preporuku je konzumirao ulje konoplje što mu je olakšalo bolove, stvorilo savršene rezultate i zadržalo ga još više na životu.

Nama je to dalo motivaciju za dalje, upravo s konopljom. Iako djeda više nema, iza sebe je ostavio sve što je stvorio zajedno s mojom bakom, te smo obitelj i ja odlučili to oplemeniti. Usmjerili smo se u proizvodnju industrijske konoplje na našim slavonskim njivama.

Kako sam ja naslijedio OPG, odlučio sam se na rad u istom, a svoj diplomski rad obranio sam na temu plasmana proizvoda konoplje prema inozemstvu. Na početku i danas guram jednakom snagom prema naprijed svakim danom, za obiteljske nove pobjede!

Koji su budući planovi za OPG Kalić?

Imamo puno planova i želja, ali idemo korak po korak. Trebalo je sedam godina da se postigne nešto poput ovih priznanja za najboljeg mladog poljoprivrednika. Vjerujem da imam još puno zadataka, proba, vježbi i prilika da budem još bolji, još jači na nogama kao mladić, poduzetnički duh, borbeni duh. Približavamo se kraju brendiranja naših proizvoda za koje se nadamo da će se naći u mnogim dijelovima svijeta i žurimo pronaći tržište. Naravno, prije svega ćemo proširiti proizvodnju, povećati uzgojne kapacitete i motivirati druge ljude za ovaj posao s nama. Korak po korak kao i prije.


Zvonimire, što biste rekli koje su glavne prepreke s kojima se mladi ljudi suočavaju kako bi postali poduzetnici?

Prvenstveno se suočavaju s izazovima provođenja deja u realizaciju. Usput se stvaraju razne financijske poteškoće, uvjeti rada, odbijenice, ponekad ostanu bez velike potpore, a na kraju zapnu kad je riječ o pronalaženju pravog tržišta i plasmana. Puno je stvari za koje se čovjek mora boriti da bi u nečemu uspio i na kraju. Važno je nastaviti ovaj uspjeh, biti iz dana u dan i pokazati zašto ste prvi. Za svaki uspjeh potrebno je imati dobru ideju, inovaciju, jer ponekad ni to nije lako. Nudi se razna financijska pomoć države i EU fondova, što je samo poticaj da se ova inovacija i ideja u potpunosti realiziraju. Uvijek je potrebna dobra volja, entuzijazam, obrazovanje, optimizam, obiteljsko zajedništvo i Božji blagoslov. Vidimo da puno čimbenika stoji na postizanju jednog uspjeha. Jednostavno se moraš zaposliti,

Koji je najbolji poslovni savjet koji ste ikad dobili?

“Ispiti mogu pričekati, otići u svijet i potražiti tržište za sebe i svoje proizvode!” Priča kaže da mi je tijekom zimskih ispita trebao put na sajam u Berlinu, gdje u 10 dana prisustvuje oko 500 000 ljudi. Doslovno svijet i trgujte na dlanu. Tako sam se također savjetovao s jednim od profesora s fakulteta, koji mi je dao prekrasan vjetar u leđa (ne samo za vrijeme, već i nakon fakulteta), i uputio me na putovanje u Berlin da se borim za sebe i svoj posao . Tako je to bilo – divnih 10 dana Berlina, puno poznanstava, divni ljudi, poslovni kapaciteti, nacije, jezici nešto Nešto mi se dogodilo, u tom trenutku mi je bilo dovoljno! Po povratku u Hrvatsku prihvatio sam knjige i riješio sve ispite.

Tko je bio najutjecajnija osoba ili više njih na vašem poduzetničkom putu?

Moram priznati da ih je bilo više. Prvenstveno su to roditelji i teta koji me dan danas izgrađuju u što kvalitetniju osobu, no ima tu još ljudi koji su ostavili utjecaj na mene da bih bio to što jesam i da bih postigao to što sam postigao. Svima sam neizmjerno zahvalan.

Što mislite kako vas je poduzetništvo pretvorilo u bolju osobu?

Pretvorilo me u osobu koja zna cijeniti sve što smo zajedničkim radom postigli i to s dvije malene ruke. Sav taj rad, trud, zalaganje, kako kod sebe tako i kod drugih, sve to ima svoju cijenu, vrijednost i kvalitetu. Sretan sam i zahvalam na svemu. Mogu zammisliti kako je nekom drugom teško kada nema nešto što želi i treba, a u tom trenutku sam uvijek spreman pomoći, na trenutak ispraviti taj osjećaj i stvoriti ga boljim.


Svi znamo da je studentski život naporan! No vi ste uz razvoj poslovanja uspjeli završiti i studij Međunarodnih odnosa i diplomacije. Kako ste uspjeli uskladiti studij sa svim izvannastavnim aktivnostima?

Moram priznati da je bilo veselo i zanimljivo. Trudio sam se biti redovan na predavanjima, sudjelovati u raznim prezentacijama i projektima s drugim studentima. No, isto tako posao je s druge strane također tražio svoje. Bilo je tu odgode ispita, izlazaka na drugi ili tek treći ispitni rok, isprike za pokoje nedolaske na fakultet, molbe za financijske obveze prema fakultetu… doslovno je bilo svega! Jest da se to sve malo odužilo, ali opet je dobro ispalo. Roditelji su me redovno podsjećali i brinuli za moje obveze prema fakultetu, kako ih treba privesti svom kraju. Isto je radila i mentorica mog završnog rada prof. Helena Šlogar, kao i mentor diplomskog rada prof. Ivo Andrijanić. Drago mi je što su profesori imali razumijevanja za mene i što su me svojim riječima uvijek podržavali i dobro motivirali!

Možete li navesti nekoliko najboljih trenutaka sveučilišnog života?

Postoji puno tih trenutaka! Sudjelovao sam u raznim projektima, posjetio sam razne brendirane tvrtke i upoznao se s njihovim proizvodnjama. Sudjelovao u studentskim putovanjima za potrebe određenih kolegija, u raznim humanitarnim akcijama koje je provodilo Sveučilište Libertas, te se redovno pojavljivao na okupljanjima i druženjima svih studenata i profesora. Na određenim kolegijima svoj doprinos dao sam kao gostujući predavač iz sektora malog poduzetništva, te stekao puno prijatelja s kojima sam dan danas u odličnim odnosima.

Koje biste savjete dali drugim studentima poduzetnicima ili onima koji planiraju u poduzetničke vode?

Definitivno ne smiju odustati od svojih snova i želja! Svi mi na kraju krajeva radimo i nešto stvaramo, netko više netko manje. Netko se prepozna vođom, netko samo djelatnikom. Svako je vrijedan na svoj način. U svakom slučaju, lijepo je raditi ono što voliš! Pa i kad nema mogućnosti, pokušati ih stvoriti. Ne gubiti tu volju i optimizam u izgradnji sebe kao poslovna čovjeka. Lijepo je nešto graditi i stvarati za buduće naraštaje pogotovo iz vlastite obitelji. Plemenito je kad djeca nastave rad svojih roditelja. Slično se dogodilo u mojoj obitelji, mogu biti samo sretan.

Dragi prijatelji, budite inovativni, marljivi, radišni, optimistični u svakom trenutku, iskoristite sve prilike i sredstva koja vam se nude, slijedite svoje snove i budite prekrasno lice ove zemlje!

Podijelite s prijateljimaShare on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
Share on LinkedIn
Linkedin
Email this to someone
email
Posted in: