Na Svjetski dan mentalnog zdravlja, 10. listopada, prenosimo članak i rezultate osobnog istraživanja autorice Tamare Kolar, izvorno objavljene u Libertas studentskim novinama br. 5, kao podsjetnik i poticaj jedni drugima na brigu o mentalnom zdravlju.
Mentalno zdravlje dio je općeg zdravlja te je jednako važno kao i fizičko zdravlje. Ne smijemo ih promatrati kao zasebne cjeline već kao sustav čiji dijelovi moraju funkcionirati u skladu, za dobrobit čitavog organizma. Nažalost, kod teme mentalnog zdravlja još uvijek nailazimo na brojne stereotipe i predrasude. Odlazak psihijatru ili psihologu promatra se kao očajnički čin, na koji se mnogi odlučuju samo u slučaju potpune nemoći.
Kod glavobolje često posežemo za lijekovima protiv bolova, a kad nam doktor prepiše antibiotik ili terapiju lijekovima za neku bolest, poput hipertenzije, većinom ne propitujemo njegovu odluku. Međutim, kad razgovaramo o terapiji antidepresivima, razgovor poprima drugačiji ton. Društvo naginje mišljenju da su takvi lijekovi nepotrebni i da se poremećaji poput depresije ili anksioznosti liječe na druge načine, promjenom životnih navika i suočavanjem s problemima. Često se takve osobe promatra kao slabiće, ljude koji se ne znaju izboriti s uobičajenim problemima i koji traže „lakši izlaz.” Dva najčešća poremećaja sadašnjice zasigurno su depresija i anksiozni poremećaj.
Depresija i anksioznost
„Osjećao sam se baš depresivno jučer” – poznata izjava? Često pogrešno koristimo riječ „depresija,” opisujući kraće stanje lošeg raspoloženja i nezadovoljstva. Međutim, klinička depresija utječe na život bolesnika u potpunosti. Mogu biti razdražljivi i tjeskobni, izbjegavaju susrete s drugima i osjećaju se umrtvljeno. Depresija je više nalik osjećaju praznine, neispunjenosti, nego osjećaju tuge. Klinički depresivni ljudi nemaju energije ni za što i gube interes za sve. Često ih okolina smatra lijenima, no zbog svog stanja oni zapravo nemaju snage ni za obavljanje osnovnih radnji. Osim zanemarivanja posla ili studija, obitelji i prijatelja, nerijetko zanemaruju i vlastitu higijenu, ne imajući dovoljno volje da bi se otuširali ili počešljali. Depresija vodi do gubitka apetita i libida te do nesanice. Osjećaj beznađa i strah od budućnosti dovode ih do suicidalnih misli.
Anksioznost je osjećaj nelagode, opće napetosti, zabrinutosti, stresa, panike, straha te iracionalnog lošeg predosjećaja. Uključuje kognitivne, emocionalne, bihevioralne i tjelesne simptome. Najčešći kognitivni simptomi su zabrinutost, teškoće u koncentraciji i pamćenju, negativna razmišljanja o sebi i budućnosti. Emocionalni simptomi uključuju neugodu i nemir, uplašenost, nervozu, strah, depersonalizaciju, derealizaciju i razdražljivost. Najčešći bihevioralni simptomi su sramežljivost i izbjegavanje situacija koje izazivaju anksioznost. Tjelesni simptomi su brojni, a neki od njih su osjećaj gušenja, ubrzano disanje, ubrzan puls, povišen krvni tlak, tremori, drhtanje, bol u trbuhu, proljev, mučnina i povraćanje. Anksioznost često uključuje i napadaje panike koje definiramo kao epizode intenzivnog straha koji se manifestiraju kroz niz misaonih i tjelesnih simptoma. Napadaji panike iznenadni su, neočekivani, a zbog simptoma se osoba često osjeća kao da doživljava srčani udar. Većina ljudi barem će jednom u životu doživjeti napadaj panike. Problem nastaje kad su panični napadaji česti, a samim time izazivaju u bolesniku strah od pojave novog napadaja. Osjećaj tjeskobe postaje beskrajni ciklus.
Zabrinjavajući rezultati ankete
Zainteresirana stanjem među mojim poznanicima, kolegama i kolegicama te drugim mladim ljudima, provela sam kratku i jednostavnu anketu koristeći Google Forms. Postavila sam nekoliko pitanja na koja sam zbilja htjela čuti odgovor te anketu podijelila putem društvenih mreža. Od 100 ispitanika, 88 ih je mlađe od 25 godina. Najveći broj su studenti, njih 70. Htjela sam saznati koliko je ljudi barem jednom u životu posjetilo psihijatra ili psihologa.
Potvrdno je odgovorilo 39 ispitanika, a samo pet ih posjećuje psihijatra ili psihologa trenutačno. Na terapiji antidepresivima jest, ili je bilo tek četvero ispitanika dok je anksiolitike koristilo, ili ih koristi, njih 36. Čak 69 doživjelo je napadaj panike. Napadaj panike definirala sam kao javljanje iznenadnog skupa simptoma poput lupanja srca, boli u grudima, otežanog disanja i osjećaja gušenja, mučnine, vrtoglavice, snažne nelagode i krajnjeg straha. Može se manifestirati i nizom drugih simptoma, ali zajedničko im je da se radi o epizodi vrlo intenzivnog straha koji se manifestira kroz razne tjelesne i misaone simptome. Još veći broj ispitanika, njih čak 91, osjećao se barem jednom anksiozno, a anksioznost sam definirala kao osjećaj nelagode, opće napetosti, zabrinutosti, velikog stresa, panike, straha te iracionalnog lošeg predosjećaja.
Odgovori na sljedeća dva pitanja su me zbilja zabrinuli. Pod stresom se često osjeća 42 ispitanika, njih 25 ponekad, osam uvijek, a samo 15 rijetko. Zamolila sam ih da ocijene svoje samopouzdanje na ljestvici od 1 do 5, gdje 1 označava vrlo nisku razinu samopouzdanja, a 5 vrlo visoku. Najviše je ispitanika izabralo 4 (njih 37), zatim 3 (njih 33) te 2 (njih 20). Svoje samopouzdanje četiri ispitanika označava s ocjenom 1, a samo njih šest s 5. Posljednje pitanje odnosilo se na dijagnosticirane poremećaje koje ispitanici možda imaju. Najveći broj ispitanika, njih 85, nema dijagnosticiran poremećaj. Depresiju (depresivnu epizodu) ima njih devet, a anksioznost (opći anksiozni poremećaj, agorafobiju, panični poremećaj i sl.) 15 ispitanika. Po tri su odgovora za opsesivno-kompulzivni poremećaj, poremećaj ličnosti te reakciju na stres/poremećaj prilagodbe.
Pomoć na putu do oporavka
Kako se nositi s tim problemima? Izgledaju grozno, neizdrživo i zastrašujuće. Mogu li se zaista riješiti promjenama u prehrani, izletima u prirodu, onom slikovitom uputom – „zagrlite stablo?” Oporavak od depresije, anksioznog poremećaja i drugih sličnih poremećaja nije lak put i počinje s vama. Ako vas vaše misli guše i ne vidite izlaz iz vlastitih problema, bez obzira na simptome koje osjećate, potražite pomoć. Odlazak kod psihijatra ili psihologa nije navlačenje „luđačke košulje.” Nalazimo se usred pandemije koja traje dulje od godinu dana. Osim toga, suočili smo se potresima, i još se uvijek suočavamo s posljedicama koje su oni ostavili. Osim jasno vidljive materijalne štete, takve stresne i traumatične situacije ostavljaju i psihološki trag.
Kako zamišljate odlazak kod psihijatra? Sjest ćete u udoban naslonjač ili možda leći na dvosjed i ispričati mu sve što vas muči. On će kimati glavom i vi ćete se odmah osjećati bolje. Nažalost ili nasreću, terapija ne izgleda tako. L. Wolberg psihoterapiju definira kao liječenje problema emocionalne prirode psihološkim putem, u kojem educirana osoba uspostavlja profesionalni odnos s bolesnikom u svrhu uklanjanja, modificiranja ili ublažavanja postojećih simptoma, promjene poremećenih obrazaca ponašanja, kao i poticanje pozitivnog rasta i razvoja ličnosti. Ako patite od izražene depresije i anksioznosti, psihijatar će predložiti terapiju antidepresivima koji su vaš alat, uz psihoterapiju, za oporavak.
Jedan od najpopularnijih terapijskih procesa danas je kognitivno-bihevioralna terapija. Relativno je kratkotrajna i usmjerena na konkretne i određene probleme te strukturirana. Često ćete dobiti domaće zadaće, odnosno uvježbavati različite tehnike koje ste naučili na samom susretu. Cilj je mijenjanje ponašanja koje uzrokuje problem i uklanjanje jasno definiranih poteškoća. Stres je parazit današnjeg društva, posljedica užurbanog načina života i svi bismo trebali težiti aktivnom radu na smanjivanju svoje svakodnevne količine stresa.
Briga za mentalno zdravlje jednako je važna kao i briga za fizičko zdravlje. Ako je potrebno, potražite stručnu pomoć. Odlazak na psihoterapiju nije sramotan. Ako pijete antidepresive, niste „ludi.” Depresija, anksiozni poremećaj, panični poremećaj, poremećaji ličnosti, opsesivno-kompulzivni poremećaj – to su bolesti. Nitko ih ne izabire i ne nestaju preko noći, snagom volje. Kao i svaka druga bolest, one se liječe. Biti depresivan nije sramotno. Osobe s poremećajem ličnosti, graničnim, bipolarnim ili nekim drugim, nisu opasne. Ljudi s tim poremećajima dio su društva, članovi su vaših obitelji, vaši su prijatelji, susjedi, kolege na faksu i poznanici s posla. Vrijeme je da počnemo rušiti stereotipe koji okružuju mentalno zdravlje!
Telefonski brojevi na kojima možete dobiti psihološku pomoć
Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar”
– ponedjeljkom, srijedom i petkom od 8 do 16 sati te utorkom i četvrtkom od 12 do 20 sati:
01 2991 356, 01 4696 276, 01 4696 107, 01 4696 297, 01 6468 334, 01 6468 335, 01 6468 337 i 01 6468 338
Psihološki centar TESA
– od ponedjeljka do petka od 10 do 22 sata: 01 4828 888; internet savjetovalište: psiho.pomoc@tesa.hr
Centar za krizna stanja i prevenciju suicida koji djeluje u sklopu Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu (KBC Zagreb)
– od 0 do 24: 01 2376 470 te ostali brojevi koji se nalaze na linku http://www.psiholoska-komora.hr/1238
Psihološku pomoć možete potražiti i na našem sveučilištu
Kontaktirajte profesoricu doc. dr. sc. Radojku Kraljević koja je certificirani psihoterapeut i supervizor; rkraljevic@libertas.hr
Autor: Tamara Kolar
Članak je izvorno objavljen u Libertas studentskim novinama br. 5
