U subotu 11. 5. 2024. otisnula se naša mala družina u novu avanturu.
Gdje? Preko. Kako preko? Pa tako – preko!
U mjesto Preko, preko puta Zadra, na otoku Ugljanu.
Po prvi puta se dogodilo da je „profa“ bio blažen među ženama. I uopće se ne žali. Dapače!
Naoružani sveučilišnom zastavom i iskustvom hodanja po dalmatinskom kršu prvo smo se uputili prema tvrđavi Sveti Mihovil iz XIII. stoljeća koja kao da čuva prelijepo i suncem okupano mjesto Preko. Do tvrđave vodi cesta pa taj dio puta nije bio pretjerano uzbudljiv, a i u pitanju je uspon od 0 pa sve do visokih 256 metara nadmorske visine. Ali zato, nakon toga uspona i obilaska tvrđave krenulo je pravo uzbuđenje.
Po ljutom dalmatinskom kršu i preko beskonačno mnogo škrapastih kamenih detalja, koji su iziskivali i upotrebu ruku kako bi se savladali obišli smo poznatu Željinu špilju, prvu opisanu špilju na tlu današnje Republike Hrvatske, još tamo u XI stoljeću.
Nakon nezaobilaznog slikanja i uživanja krenuli smo put najvišeg vrha otoka na visini od 288 metara. Iako visine ne djeluju impozantno, do tamo je trebalo doći po još žešćem terenu. Ali, uspjeli smo!
I ponovno smo razvili sveučilišnu zastavu Libertasa na jednome vrhu. Našoj sreći nije bilo kraja.
U povratku spustili smo se do prvog mora koje je još uvijek hladnjikavo, ali to ne smeta onima samo malo hrabrijima.
Potom je došlo vrijeme i za trajekt.
Ukrcali smo se i sa nostalgijom gledali prema lokalitetu kojeg smo netom prije obišli.
Vodila nas je misao da je bilo tako lijepo da ćemo se sigurno vratiti!
Prezentaciju sa našeg putovanja možete pogledati na slijedećem linku.
A ovu priliku koristimo da vas pozovemo na naše slijedeće druženje kada idemo u slovenske Alpe!
Opis putovanja je na poveznici!
Ivor Altaras Penda
