Održano 14.sveučilišno planinarenje – Stubičke toplice

Zima nam je pred vratima.

Iako slobodno možemo reći da je za ovo doba godine još uvijek relativno toplo, osjeća se da nam dolazi najhladnije godišnje doba. I to vrlo skoro, kroz kojih 15-tak dana. Međutim, s prvim danom zime (21. 12.) ujedno nam dani počinju biti sve duži, a priroda će se polako početi spremati za novu lijepu sezonu. U tom iščekivanju, ove subote (7. 12. 2019) napravili smo 14 sveučilišno planinarenje, a za destinaciju smo odabrali obližnju, ali uvijek nam inspirativnu planinu Medvednicu. Ponovno smo se podsjetili kakva je blagodat da su nam planinarske staze dostupne unutar gradske tramvajske mreže. Takvu mogućnost nema puno gradova na svijetu.

Stoga smo se za ovaj izlet, prema objavljenom planu,  odlučili obići poznatu stazu podsljemenskih mljekarica kojima su naše kumice tijekom XX. stoljeća nosile svoje prehrambene artikle iz Hrvatskog Zagorja, preko Medvednice do tržnice Dolac u Zagrebu. Osim što smo obišli tu stazu, plan smo upotpunili i sa odlaskom u poznatu pizzeriju Oro Goro iz čega je prirodno nastao i naziv našeg 14. izleta – “Do pizze preko Medvednice”.

Ovoga puta izletu se odazvali više prijatelja nego samih sveučilištaraca. Tomu je možda razlog što je u subotu kada smo išli na izlet osvanuo vrlo maglovito jutro. Međutim, već do 9 sati i negdje oko 600 metara nadmorske visine, magla se razišla i cijelim putem nas je pratilo jesenje sunce. Uistinu smo mogli uživati u prelijepom danu punim plućima.

Krenuli smo iz mjesta Gračani  i preko tzv. Leustekove staze došli smo do Činovničke livade, što nam je ujedno bila i najviša točka cijelog uspona. Tu smo se kratko odmorili i, kako to priliči, slikali sa sveučilišnom zastavom. Potom smo krenuli na zagorsku stranu Medvednice po stazi br. 39 (koja iz već spomenutog razloga, nosi ime “Mlekarski put” te nakon jednog većeg raskrižja “Zagrebački put”) kojom smo došli do mjesta Srnec, manjeg odmorišta što ga je uz potok izgradio znameniti Vladimir Horvat, graditelj poznatih “500 horvatovih stuba” na Medvednici. To je bila prilika da ponovno posjetimo veliku i malu špilju Medvednicu gdje smo se također slikali. Nakon kraćeg odmora spustili smo se do mjesta Pila, čime je završio naš poprečni prelazak planine Medvednice, ali smo imali još dobrih sat vremena hoda kako bismo, preko spomenika Seljačkoj buni, došli do mjesta Stubičke Toplice i Oroslavlja gdje se nalazi naša željena pizza.

I uspjeli smo!

S velikim veseljem smo naručili razne pizze. Iako smo bili jako gladni, kada su nam pizze stigle na stol činilo se kao da ih nikada nećemo moći pojesti. Jer su ogromne! Ali, nije prošlo puno vremena, kada smo shvatili da smo bili poprilično uspješni u savladavanju tako teških zadataka.

Takvi veseli i siti ulovili smo prvi autobus koji nas je vratio od kuda smo krenuli. U beli Zagreb grad, koji se navečer opet skrivao “v megli toj”.

Iako je pred nama zimska planinarska, to ne znači da ne biste mogli iskoristit neki lijepi zimski dan za odlazak na planinu. Upijajte ljepotu oko sebe i održavajte kondiciju kako bi na proljeće mogli krenuti u nove sveučilišno-planinarske izazove!

-- doc. dr. sc. Ivor Altaras Penda

 

Dojmovi sa 14. sveučilišnog izleta dostupni na sljedećem linku:

 

 

Podijelite s prijateljimaShare on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
Share on LinkedIn
Linkedin
Email this to someone
email