Održano 12.sveučilišno planinarenje

Kao što je bilo i najavljeno, 19. 10. 2019. godine sveučilište Libertas održalo je 12. po redu sveučilišno planinarenje. Ovoga puta naša destinacija je bila vrh Tosc (2275 m/nv) koji se nalazi unutar slovenskog nacionalnog parka Triglav.

Popunili smo autobus do posljednjeg mjesta (+ jedno pomoćno sjedalo) te smo se uputili prema našoj početnoj točki uspona, mjestu Rudno polje na Pokljuki, od kuda kreće i standardni uspon za najviši vrh Slovenije, Triglav. Kako odavde kreće i najčešći pristup za spomenuti vrh, staza koju smo i mi koristili kao pristup do odvojka za vrh Tosc još se naziva i “Triglavska magistrala”. Gotovo polovica našeg ukupnog uspona ide ovom stazom. Mjesto gdje smo se odvojili i krenuli strmom stazom u smjeru naše željene destinacije obilježena je oznakom na kamenu te romantičnom drvenom klupicom koja kao da zove putnike namjernike da se na njoj odmore prije daljnjeg uspona.

Prva polovica staze koja je dobro označena (markirana) prolazi kroz gustu šumu koja seže sve do prijevoja Studorski preval od kuda se ambijent potpuno mijenja, i to u kamene vrleti koje oduševljavaju svojom ljepotom. Nakon dobra dva i pol sata hoda napokon stižemo do naše iščekivane klupice. Od tamo pa do vrha čekala nas je mješavina niske trave i kamene podloge koja je zbog mokrih uvjeta bila skliska te posljedično poprilično zahtjevna. Nakon dodatnih sat i pol hodnje napokon dolazimo do vršne ravnice, ali nas vrh čeka tek u daljini. Do njega je trebalo proći još dodatnih 500-njak metara i dva tri manja uspona i spusta. I napokon, stigli smo da našeg toliko željenog vrha Tosc.

Zasluženi, ali ipak kratki odmor na vrhu iskoristili smo za presvlačenje u suhu odjeću, sendviče i, naravno, nezaobilazno slikanje uz sveučilišnu zastavu.

Nije nam bilo druge nego krenuti prema podnožju jer smo znali da nam vrijeme teče, a da su dani sve kraći i da nećemo moći izbjeći korištenje zaglavnih lampi pred kraj našeg spusta kada će nas u šumi dohvatiti noćna tmina. Ali, na to smo bili pripremljeni i gotovo svi smo, kao dio standardne planinarske opreme, imali svoje lampe.

I opet se potvrdilo staro planinarsko pravilo koje kaže da je pri spustu potreban poseban oprez. Naročito u klimatskim uvjetima koje smo imali na izletu. A vrijeme nas ovaj puta nije mazilo. Iako su bila najavljena kišna razdoblja tijekom dana, rosulja i oblaci su nas pratili gotovo cijelim putem. Ipak, oblaci su se u nekoliko navrata rastvorili. Valjda zato dan nam se ukažu prelijepi vidici koje smo, čim nam se ukazala prilika, odmah slikali. To nam je bila nagrada za sav uloženi trud.

Nakon uspješnog povratka do autobusa počastili smo se domaćim proizvodima i do Zagreba smišljali opake planove kako bi ovu turu valjalo ponoviti u nekim boljim vremenskim prilikama. To će se sigurno dogoditi.

A do tada, čekaju nas nova sveučilišna planinarska uzbuđenja koja već imamo u pripremi. 

 

Kratka prezentacija izleta dostupna je na:

 

doc. dr. sc. Ivor Altaras Penda

 

Podijelite s prijateljimaShare on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
Share on LinkedIn
Linkedin
Email this to someone
email