Održano 11.sveučilišno planinarenje “Premužićeva staza-57km čiste ljepote”

Po prvi puta je, a jedanaesti po redu, sveučilišni planinarski izlet trajao tri dana i dvije noći – od 20. – 22. 9. 2019. g. Toliko nam je trebalo da obiđemo cijelu Premužićevu planinarsko-izletničku stazu koja se prostire diljem najzabačenijih dijelova Sjevernog i Srednjeg Velebita, a da pritom imamo vremena obići i brojne obližnje vrhove te da istodobno upijamo ljepotu koja nas je pratila cijelim putem.

Poznati hrvatski medicinar i planinar Željko Poljak napisao je brojne knjige vezane uz planinarstvo, a u svojoj uspješnici “50 najljepših planinarskih izleta u Hrvatskoj” jedino je Premužićeva staza dobila ocjenu 5 zvjezdica.

I doista, sva ljepota i raznolikost koja se može vidjeti i doživjeti hodajući ovom stazom ne može se izraziti riječima. Reći da je to “čista ljepota” tek je pokušaj da se dočara ono što bi svaki planinar, ali i zaljubljenik u prirodu i život, trebao samostalno iskusiti.

Ovaj puta, za razliku od naših dosadašnjih sveučilišnih planinarskih putešestvija, prognoza vremena je bila potpuno jasna – čekalo nas je lijepo, stabilno, doduše malo vjetrovito, ali sunčano vrijeme. Idealno za biti na Velebitu.

Opis bi mogli započeti ovako: jedna staza, tri dana i tri potpuno različita ambijenta. Cijelu turu smo podijelili na slijedeće dionice: Zavižan – Alan; Alan – Skorpovac; Skorpovac – Prpa (Baške Oštarije). Ovo sve su planinarski domovi i skloništa koja su nam poslužila kao prenoćišta, prelijepe mirne luke između kojih se nalazi sasvim različita prirodna okruženja. Prvi dan nam je bio obilježen velebitskim stijenama i kamenim figurama koje očaravaju svakog putnika namjernika. Svaki pogled pojedina je slika. I nemoguće je odoljeti ne napraviti mnogo fotografija kako bi se iz prolaznosti vremena iščupala ljepota. Drugi dan nam je bio obilježen pogledima na more i otoke koji odišu posebnim rujanskim spokojem. Gledajući na hrvatski Jadran sa Velebita znamo da turizam još radi i da je more toplo i pogodno za kupanje, ali je gužva, tamo dolje, neprimjetna. Mi smo ponovno bili okupani ljepotom koja teško da može stati u riječi. Treći dan označen je mnogobrojnim zelenim livadama koje čekaju da ih dotaknu prvi snježni dani.

Grupa od 15 planinarki i planinara te jedan pas, složni kao malo koja grupa ljudi, iskoristila je svaki trenutak ovih zajednički provedenih 72 sata – za šetnju, penjanje, osamu, zajedničko druženje, kuhanje u planini, slikanje, smijanje… Jednom riječju – ispunjeni život.

Ne preostaje nam drugo biti zahvalan g. Premužiću koji je sredinom prošlog stoljeća vizionarski osmislio ovu stazu te g. Krajačiću koji je pomogao da se ovaj jedinstveni projekt realizira u stvarnosti. Baštinimo nešto tako jedinstveno i neponovljivo. Mi znamo tu vrijednost prepoznati i u njoj uživati te ju čuvati za one koji će u ovoj stazi jednako uživati sutra, prekosutra… i dan poslije toga. Tko zna, možda će netko od nas opet tu doći. I ponovno upijati blagodati naše, još uvijek, očuvane Premužićeve staze.

I dakako, samo djelić atmosfere sa našeg 11. Sveučilišnog planinarenja može se vidjeti u videu:

doc. dr. sc. Ivor Altaras Penda

Podijelite s prijateljimaShare on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
Share on LinkedIn
Linkedin
Email this to someone
email