Povodom 10. godišnjice rada na Međunarodnom Sveučilištu Libertas i 28. godišnjice od povijesnog uspjeha Hrvatske košarkaške reprezentacije na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine, porazgovarali smo s našim direktorom za sport i vansportske aktivnosti te voditeljem Sportske udruge studenata Libertasa – SUSLIB gospodinom Franjom Arapovićem.
Prije nego se osvrnemo na povijesnu utakmicu u finalu olimpijskog turnira 1992. u Barceloni i dvoboja s možda i najjačom košarkaškom ekipu u povijest toga sporta, reprezentacijom Sjedinjenih Američkih Država predvođenom legendarnim Michaelom Jordanom, recite nam nešto o svojoj košarkaškoj karijeri?
U karijeri sam igrao u mnogim klubovima, ali najduži i najuspješniji period moje karijere zasigurno je bio u KK Ciboni u kojoj sam igrao od 1982. do 1993. godine. U tih 11 godina sudjelovao sam u svim klupskim uspjesima kako onim domaćim, tako i europskim među kojima su i dva naslova prvaka Europe.
Vratimo se sada na 1992. godinu i prvi nastup hrvatskih sportaša na Olimpijskim igrama u Barceloni. Koja Vas sjećanja vežu za taj povijesni uspjeh?
Za sve nas to je bilo jedno neponovljivo iskustvo. Hrvatska košarkaška reprezentacija je po prvi puta nastupila na jednom velikom natjecanju i to u specifičnim okolnostima s obzirom na ratno stanje u Hrvatskoj pa je motiv i želja da se promovira novonastala država kroz sportski uspjeh na tako velikom međunarodnom natjecanju bila ogromna.
U povijesnom finalu olimpijskog turnira igrali ste protiv reprezentacije Sjedinjenih Američkih Država odnosno Dream Team-a. Kako je bilo igrati protiv te, po mnogima najbolje košarkaške momčadi svih vremena?
U sastavu Dream Team-a igrale su tri mega zvijezde; Larry Bird, Michael Jordan i Magic Johnson i to je bila neponovljiva momčad. Smatram da u budućnosti nitko neće moći sastaviti ni približnu ekipu kao što je bio Dream Team. S te utakmice uvijek se rado sjetim svog zakucavanja za vodstvo 24:23 i pogođenog slobodnog bacanja za vodstvo 25:23. Kasnije sam vidio čuveni uzvik televizijskog reportera Slavka Cvitkovića „Takooo je, spusti se Franjo“ koji me prati i danas.
Igračku karijeru završili ste 2003. godine, čime ste se bavili nakon sportske karijere?
Odmah po završetku sportske karijere kandidirao sam se na izborima i bio izabran na mjesto zastupnika u Hrvatskom saboru gdje sam proveo 4 godine. Nakon Hrvatskog sabora posvetio sam se obrazovanju i ustrojavanju Hrvatskog školskog športskog saveza čiji sam bio predsjednik na što sam posebno ponosan jer smo kroz Strategiju razvoja školskog sporta postavili temelje školskog sporta u Republici Hrvatskoj.
Spomenuli ste da ste se nakon karijere posvetili obrazovanju. Zašto ste se odlučili za taj korak?
Sportaši vrlo često zanemaruju činjenicu da profesionalna karijera traje relativno kratko i da će se po okončanju karijere velik dio njih naći u situaciji u kojoj će morati graditi nove karijere. Iz tih razloga ključno je obrazovanje koje će im pomoći da započnu i izgrade novu karijeru. Taj problem je prepoznao i Međunarodni olimpijski odbor koji potiče program Dual Creer, što znači poticanje sportaša da se za vrijeme ili poslije profesionalne karijere posvete obrazovanju.
Osim što ste završili fakultet, Vi već 10 godina i radite na Libertas Međunarodnom Sveučilištu kao direktor za sport i vansportske aktivnosti. Što Libertas može ponuditi vrhunskim sportašima?
Vrhunski sportaši imaju poseban odnos s Libertasom ,kao i Libertas s vrhunskim sportašima i olimpijcima bilo aktivnim ili bivšim. Stvarno s ponosom mogu istaknuti da je veliki broj olimpijaca, paraolimpijaca, vrhunskih sportaša, bivših sportaša, osoba koje rade u hrvatskom sportu prepoznao Libertas Međunarodno Sveučilište kao mjesto svog obrazovanje. Posebno bih istaknuo naš studijski program Menadžmenta sporta i sportskih djelatnost koji su među ostalima odabrali naši proslavljeni sportaši kao što su Sandra Paović, Davor Šuker, Tomo Šokota, Veljko Mršić, Nino Bule, Igor Vori, Zoran Primorac, Toni Nakić, Ivan Zebić, Marko Arapović, Nikša Prkačin i mnogi drugi. Osim na studiju Menadžment športa i športskih djelatnosti mnogi naši sportaši poput Danire Nakić i Luke Bukića studirali su ili studiraju i na drugim studijskim programima našeg Sveučilišta.