Uživanje s dobrom knjigom u ruci ne može nadmašiti niti jedan film ili serija, ma koliko dobri bili. Kvalitetan članak ili blog, osim što su odličan izvor informiranja, mogu nas razonoditi ili opustiti. Međutim, kada je riječ o čitanju za akademske svrhe, tu opuštanju nema mjesta. Profesori na fakultetu očekuju od svojih studenata da se posvete čitanju materijala vezanog za kolegij studija i od toga ne odustaju. Isto tako, očekuju da većinu tog materijala studenti i zapamte, a vrlo je vjerojatno da će se isti pojaviti i u tvom sljedećem ispitu.
Neka istraživanja tvrde kako prosječni student treba čitati ili učiti između četiri do šest sati dnevno!
Znamo, znamo, nekad to nije u potpunosti izvedivo, no zato postoje savjeti koji ti mogu pomoći da se više usredotočiš na kvalitetu, nego kvantitetu. Čitanje s razumijevanjem, kao i usvajanje pročitanih podataka dvije su vještine koje moraš savladati kako bi na najbolji način iskoristio svoje vrijeme na sveučilištu.
Zapisuj dok čitaš
Jedna od uobičajenih grešaka kod vođenja bilješki je pokušaj prepisivanja svakog detalja s predavanja. Ova strategija zapravo otežava studentima upijanje informacija jer sve zapisuju, bez mnogo razmišljanja. No uz malo truda i primjenu prave metode, bilješke bi mogle postati tvoj glavni saveznik pri učenju. Svaki student ima svoju najdražu tehniku vođenja bilješki, a koju god metodu odabereš, primjenjuje se isto pravilo: jasne i informativne bilješke ključne su za uspješno pamćenje. Kada je u pitanju vođenje bilješki u akademskom svijetu, uglavnom se spominje pet različitih metoda. Osim za čitanje, možeš ih koristiti i tijekom predavanja. Važno je samo da odabereš onu koja najviše odgovara tvom stilu učenja i procesiranja podataka.
1. Cornellova metoda
Cornellova metoda bilježenja slijedi određeni raspored. Za početak, moraš podijeliti stranicu u četiri različita odjeljka: dva stupca, razmak na dnu stranice i manji razmak na vrhu stranice. Desni stupac trebao bi imati znatno više prostora od lijevog stupca. Zaglavlje će se nalaziti u prostoru na vrhu stranice, a u njega trebaš dodati datum, naziv kolegija i naslov lekcije. Označavanjem bilješki na ovaj način olakšat ćeš si pronalaženje određenih podataka kasnije prilikom učenja za ispit. Za zapisivanje ćeš koristiti dva stupca na sredini stranice, u kojima ćeš organizirati bilješke tijekom nastave. Lijevi stupac je mjesto gdje treba zabilježiti ključne riječi i glavne ideje, dok je desni stupac onaj u kojem definiraš ili objašnjavaš riječi i ideje iz lijevog stupca. Nakon predavanja, u prostor na dnu stranice da trebaš zapisati ključne pojmove ili “velike ideje“ iz lekcije. Ovaj korak zahtijeva da razmisliš o informacijama koje imaš i da prepoznaš ono što je najvažnije. To su koncepti koji će se u budućnosti najvjerojatnije pojaviti na ispitima.
2. Metoda nacrta
Metoda nacrta možda je najčešći oblik bilježenja koji koriste studenti; ona prirodno organizira informacije na visoko strukturiran, logičan način, čineći kostur poglavlja udžbenika ili predmeta, koji služi kao izvrstan vodič za učenje prilikom pripreme za ispite. Prednost ove metode je u tome što omogućuje davanje prioriteta materijalu. Ključne ideje zapisuju se s lijeve strane stranice, podređene ideje se zatim uvlače, a detalji o podređenim idejama mogu se dalje uvlačiti.
3. Metoda mapiranja
Umjesto da jednostavno pišeš bilješke, kad koristiš mapiranje obično je uključena vizualna komponenta: brojevi, oznake, kodiranje boja ili neka druga vrsta ilustracije akademskog teksta. Osnovni princip mapiranja vrlo je jednostavan: započinjete s praznim papirom ili Word dokumentom. Predmet ili tema predavanja ide u središte, gdje je uvijek jasno vidljiva. Umjesto da pišeš cijele rečenice, bilježiš pojedinačne ključne riječi ili kratke fraze, koje su crtom povezane sa središtem. Mapa na prvi pogled prikazuje odnose, hijerarhije i veze između pojedinih podataka. Možeš jednostavno priložiti dodatne bilješke, poveznice i cijele datoteke na svoju kartu i tako joj dodati informacije bez umanjivanja pregleda koji pruža. Mape te potiču da praviš manje bilješki, ali su one koje napraviš mnogo smislenije. Dok stvaraš mapu, tvoj mozak aktivno obrađuje informacije, umjesto da ih samo bezumno transkribira.
4. Metoda ucrtavanja
Kao i metoda mapiranja, ucrtavanje uključuje element grafičkog prikaza koji nadopunjuje napisane bilješke. U ovom slučaju obično taj crtež ima oblik grafikona ili tablice podataka. Možeš napraviti zasebne stupce za glavne točke, pitanja, detalje itd. Ova metoda u velikoj mjeri uključuje klasificiranje podataka kako bi im lako mogao pristupiti. Idealna je metoda za bilješke koje uključuju puno informacija u obliku činjenica i statistike koje treba naučiti napamet.
5. Metoda rečenice
Najveća prednost ove metode je u tome što je značenje izjave zapisane kao rečenica – a ne samo kao zbirke riječi – često jasnije i lakše za dešifriranje. Bilježenje metodom rečenice ne znači transkribiranje cijele izjave – ona podrazumijeva dinamičan odabir podataka u fazi preslušavanja i njihovo trenutno zapisivanje. Tako stvorene bilješke pojednostavljene su i spremne za trenutni pregled i provjeru.
Uz različite metode izrade bilješki, postoji još nekoliko praktičnih savjeta koji će ti pomoći kada je u pitanju bolje savladavanje materijala.
-
Napravi kartice
Sve što može biti posebno korisno za pamćenje, poput pojmova iz rječnika, ključnih pojmova i važnih datuma stavi na posebnu karticu. Stvori vlastiti set kartica za svaku temu s predavanja, jer ti to omogućuje da naučiš svaki odjeljak pojedinačno, a zatim kombiniraš sve kartice kako bi naučio cijelo gradivo za završni ispit ili kolokvije.
-
Prepisuj – sada smiješ!
Za formule, kronološke vremenske crte i ostale stvari koji zahtijevaju razumijevanje određenog redoslijeda, bilo bi dobro da ih vlastoručno prepišeš i tako bolje zapamtiš. Jednostavno prepisivanje bilješke rukom korisno je ponavljati sve dok ne zapamtiš pravi redoslijed.
-
Označi citate
Citate koje pišeš u akademskom istraživačkom radu, one iz mjerodavnih izvora, dragocjen su izvor podataka. Upotrijebi post-it bilješke različite boje da bi označio korisne odlomke u knjigama. Ne zaboravi zabilježiti broj stranice, kao i autora određenog citata, kako bi ti bilo lakše pri pisanju samog rada.
-
Pronađi više izvora
Za nejasne ili škakljive teme uvijek pregledaj više izvora u potrazi za informacijama. Ponekad je lakše shvatiti informacije s više od jednog referentnog okvira. Na kraju čitanja i istraživanja, usporedbi bilješke koje si kupio i prema tome donesi vlastiti zaključak o temi. Naravno, namjeravaš li se pozivati na određene izvore, nemoj ih zaboraviti propisno navesti.
Zašto je akademsko čitanje korisno?
Informacije koje dolaze iz različitih izvora (posebice web stranica i blogova) mogu biti zanimljive ili te potaknuti na daljnje istraživanje, no ne radi se uvijek o korisnim akademskim izvorima. Mogu ih napisati ljudi ili tvrtke čija je glavna svrha podijeliti mišljenje ili vam nešto prodati. S druge strane, akademske izvore kao što su udžbenici i članci u znanstvenim časopisima obično pišu stručnjaci u tom području i moraju proći stroge uvjete kako bi bili objavljeni. Na većini fakulteta, kada profesori zadaju pisanje određenog rada, očekuju da će isti biti argumentiran po pravilima struke. To znači da je cilj rada istražiti temu i razviti argument oko nje koristeći se dokazima i činjenicama u prilog određenom stavu. Budući da je brojna literatura za proučavanje i učenje na fakultetu (posebno stručni članci iz časopisa) napisana u sličnom stilu, steći ćeš iskustvo proučavajući ih. Njihova svrha je pružiti studentima priliku da budu izloženi različitim gledištima i idejama. Takvo iskustvo može pomoći kritičkom razmišljanju i razvijanju boljeg razumijevanja kako se stavovi drugih razlikuju od tvojih.
Šalabahter za učinkovito čitanje
Aktivno učenje i učinkovito čitanje zahtijevaju više angažmana nego samo mehaničko čitanje riječi na stranici. Da bi naučili i zadržali ono što smo pročitali, dobro je raditi stvari poput zaokruživanja ključnih riječi, pisanja bilješki i razmišljanja o onome što učimo. Aktivno čitanje akademskih tekstova može biti izazov za studente koji su navikli čitati samo iz zabave, ali vježbanjem se dolazi do iskustva. Primjerice, tek letimičnim pogledom na članak ili tekst možeš steći uvid u njega prije nego se baciš na ozbiljnije proučavanje. Za početak pročitaj naslov, poleđinu knjige i sadržaj. Pregled ovih informacija može ti dati početnu ideju o onome što ćeš pročitati i koristan kontekst za razmišljanje o temi. Nakon što pročitaš, odvoji vrijeme za pisanje kratkog sažetka teksta koji si upravo obradio. Vježba zapisivanja nekoliko rečenica ili pisanja kratkog odlomka koji bilježi glavne ideje, izuzetno je korisna. Sažetak ne samo da pomaže razumjeti i upiti ono što smo pročitali, već nam daje i pripremljene materijale za ispite i druge zadatke. Nemoj zaboraviti napisati i vlastitu recenziju, kako bi ti prilikom sljedećeg čitanja tik pred ispit bila vrijedan izvor informacija.
